Fizikalna medicina je grana medicinskih nauka, čije se metode (agensi) lečenja koriste u samoj dijagnostici i terapiji, kao i u preventivnom lečenju.

Šta je fizikalna terapija?

Fizikalna terapija je metod lečenja koja se primenjuje pri smanjenoj funkciji kretanja. Njen cilj je da olakša obavljanje svakodnevnih aktivnosti, kako bi se kvalitet života poboljšao. Primenom fizikalne terapije, bol se ublažava, a pokretljivost mišića i zglobova se poboljšava.

Kada se primenjuje fizikalna terapija?

Fizikalna terapija se najčešće koristi za vreme postoperativnog perioda i može da se kombinuje sa drugim metodama lečenja. Nakon pregleda pacijenta, utvrđuje se individualni plan terapije.

Cilj same fizikalne terapije je da nakon povrede smanji bol (recimo bol u ledjima) i poveća funkcionalnost mišića i zglobova.

Fizikalna terapija posle operacije kuka

Sam pristup rehabilitaciji nakon operacije kuka je izuzetno važan, kako bi se njegova pokretljivost i funkcionalnost poboljšali. Postupci rehabilitacije su uglavnom individualni. Obično stručni tim napravi plan sa pacijentom, koga bi se trebalo pridržavati.

Uz poštovanje mera opreza i uklanjane faktora koji bi ometali proces oporavka, sama terapija bi trebalo da vrti funkcionalnost zgloba i tako poboljša kvalitet života.

Fizikalna terapija kod preloma humerusa

Humerus je kost koja se nalazi u nadlaktici. Oko 5% preloma u ljudskom telu zauzimaju prelomi humerusa. Prelomi kod kojih je došlo do manje dislokacije, uglavnom se ne leče operacijom, već je dovoljna samo fizikalna terapija.

U svakoj fazi lečenja, sve vežbe moraju biti progresivne i rade se prema individualnim potrebama.

Vežbe za koleno

Fizikalna terapija kod osoba koje su imale povredu kolena, kao što je na primer Bekerova cista, podrazumeva jačanje i razvijanje snage i izdržljivosti. Važan element kod terapije osoba koje imaju povredu kolena je i samo vežbanje pre same operacije.

Počinje se sa vežbama koje pripremaju nogu za podizanje i istezanje. Tako će mišić koji je bio treniran ranije, posle operacije mnogo brže postati funkcionalan.

Što se ranije počne sa terapijom, rehabilitacija će biti uspešnija i koleno će biti funkcionalnije.

Parkinsonova bolest

Pomoću fizikalne terapije, terapeuti pokušavaju da omoguće obolelima od Parkinsonove bolesti da održe maksimalni novi pokretljivosti.

Cilj ove terapije je da se obolelima poboljša kvalitet života i da se postigne maksimum fizičke sposobnosti.

Posle skidanja gipsa sa ruke ili noge

Posle skidanja gipsa sa ruke ili noge, pacijent bi trebalo da s e javi fizijatru, s a kojim će dogovoriti adekvatnu terapiju. Magnetna terapija, kao i elektroterapija i elektrostimulacija , preporučuju se kako bi se zglob aktivirao i kako bi se ubrzalo zarastanje preloma.

Veoma je važno da se vežbe koje fizijatar preporuči, rade tačno po savetu.

Terapija strujom

Elektroterapija je procedura pri kojoj se koristi električna struja kao svrha lečenja bolnih stanja. Ova terapija uklanja otoke, smiruje upalne procese i smanjuje bol.

Elektroterapija pojačava cirkulaciju krvi i limfe i izaziva širenje krvnih sudova. Pri ovoj proceduri pospešuje se reapsorpcija edema i smanjuje se otok. Tako se smanjuje zapaljenski proces i odstranjuju se faktori koji utiču na bol.

Elektroterapija deluje na bol analgetički. To znači da se pospešuje regeneracija perifernih živaca i zarastanje kod preloma kostiju, smanjuje se bol i poboljšava cirkulacija krvi I limfe.

Elektroterapija se obično koristi:

  • Kod hroničnih oboljenja
  • U postoperativnom procesu
  • Uganuća i izvrtanja zglobova
  • Kod sportskih povreda
  • Kod povreda ligamenata i mišića
  • Bolova lakta i ramena
  • Bolova u vratnom i lumbalnom delu kičme
  • Kod problema sa nervima

Najbolji efekat se postiže kada se elektroterapija kombinuje sa ostalim tehnikama fizikalne terapije. Najčešće su to magnetoterapija, krioterapija i terapija laserom.

Kontraindikacije se javljaju kod tromba u akutnoj fazi, kod febrilnog stanja, kada se uznapredovala okluzivna arterijska oboljenja, kao i kod pacijenata sa ugrađenim pejsmerkerom.

Cervikalni Sindrom

Cervikalni sindrom obuhvata grupu simptoma i znakova koji se javljaju kao posledica kompresije i iritacije krvnih sudova u vratu i iritacije spinalnih nervnih korenova, koji dovode do motornih, vaskularnih i senzitivnih poremećaja.

Učestalost bolova u vratu, odnosno cervikalnog sindroma je velika i povećava se kako starimo.

Statistika kaže da je čak 90% ljudi barem jednom u životu imalo bolove u vratnom delu kičme. Najčešći uzrok ovog bola su degenerativne promene koje se javljaju upravo na tom delu kičme.

Simptomi

Cervikalni sindrom karakterišu neurovaskularni simptomima, među kojima se najčešće javljaju vrtoglavica, mučnina, nesvestica, glavobolja, kao i zujanje u ušima.

Najčešće se javljaju kao posledica iritacije zadnjeg vratnog simpatikusa i vertebralne arterije, pri čemu dolazi do otežane cirkulacije.

Ovaj problem se naročito javlja kod starijih ljudi.

Vežbe

Treba se pridržavati vežbi koje terapeut prepiše. Neke od njih su pritisak na bradu, pritisak na čelo, spuštanje glave ka ramenu, potisak temenom unazad. Svaka vežba može da se radi u 5 do 7 ponavljanja i u dve serije.

Diskus hernija

Discus hernia je bolest međupršljenskog diska kičmenog stuba.

Da bi fizikalna terapija dala rezultate, potrebno je da se uradi dovoljan broj procedura. Što je bol duže trajao, potrebno je više vremena da prođe pre nego što se vide rezultati.

U slučajevima gde neurohirurzi procene da diskus hernija može da se izleči bez operacije, šalju ih kod fizioterapeuta na terapiju. Simtomi koji s e javljaju kod takvih pacijenata uglavnom su iskrivljeni trup u stranu ili prema napred, otežano hodanje, sedenje i ležanje, kao i vidna napetost i nervoza.

Nakon pregleda pacijenta, uvodi se adekvatna doza lečenja medikamentima, daju se saveti za ponašanje u skladu sa simptomima i zakazuje se kontrola za par dana. Kod ovakvih slučajeva, lečenje uglavnom traje duži vremenski period.

Fizijatrijskim vežbama ojačavaju se mišići koji čuvaju kičmu od ponovnog lumbalnog bola. Zbog toga se savetuje pacijentima da nauče vežbe i da im one postanu deo svakodnevnice. Kada se pacijenti dovoljno oporave, oporavak mogu da nastave kroz vežbe plivanja, joge ili pilatesa.

Međutim, trebalo bi da izbegavaju sportove kod kojih dolazi do rotacije i opterećenja kičme.

Terapija laserom

Terapija laserom je jedna od najmlađih metoda primenjivih u savremenoj medicini. Dejstvo lasera u fizikalnoj terapiji je višestruko.

Ova terapija se koristi kako bi se smanjio bol, zapaljenje, reparacija i regeneracija tkiva. Može se primenjivati i kao laserska akupunktura za određene tačke na telu.


Fizikalna terapija se sprovodi za vreme fizioterapeutskog postupka.

Svrha ovakve terapije je postizanje boljeg kvaliteta života kod pacijenata i ona može uključivati manualnu terapiju, terapijske vežbe, elektroterapiju, kao i savete.

Terapija može biti usmerena i na prevenciju oštećenja, nesposobnosti i povreda i na funkcionalna oštećenja. Cilj terapije je da unapredi i održava zdravlje i kvalitet života pacijenata.