Plantarni fascitis ili petni trn je naziv za bolest koji pogađa donji deo petne kosti. Pri nastajanju ove bolesti dolazi do delimičnog ili do potpunog pucanja vezivnog tkiva ligamenta stopala i on se pruža od pete do stopala. Najčešće se javlja u ranim jutarnjim časovima, a manifestuje se oštrim bolom u peti.

Plantarna fascija je široki ligament, nalazi na donjem delu stopala i pruža se od petne kosti, pa sve do prstiju. Do oštećenja petne kosti može da dođe  iz više razloga, a neki od njih mogu da budu preterana količina trčanja, dugotrajno stajanje, gojaznost ili nošenje neadekvatne obuće.

Ova povreda stopala se javlja dosta često i ukoliko se ne leči pravilno i na vreme, oporavak može dugo da potraje.

Šta uzrokuje petni trn

Plantarni fascitis spada u sindrome prenaprezanja. Javlja se najčešće kod trkača i nastaje zbog ponavljajućih opterećenja koja su dugotrajna, ili zbog stresa na plantarnu fasciju. Opterećenje i sila koja nastaje prilikom stajanja ili kretanja velikim delom opterećuje plantarnu fasciju.

Učestalo trčanje ili neke slične aktivnosti, takođe povećavaju opterećenje na fasciju. Ta opterećenja uzrokuju nastajanje malenih oštećenja ili mikrotrauma koje se nadovezuju jedna na drugu i tako uzrokuju pojavu bola i oštećenje fascije, te dovode do delimičnog ili potpunog puknuća vezivnog tkiva.

Ovaj sindrom najčešće uzrokuju ošru bol u peti, koja se najčešće javlja ujutru pri prvim koracima.

Uzroci nastajanja plantarnog fascitisa su kada se stopalo previše isteže i napreže, može da dođe do malih puknuća vezivnih tkiva, i to može da uzrokuje upalu i bol u peti, to jest, petni trn.

Petni trn se javlja posle dužih mikrotrauma, i to posebno kod sportista poput trkača, košarkaša, skakača,  ali i kod ljudi čiji zahteva dugo stajanje na nogama. Faktori za bol u peti mogu da budu i ravna stopala kao i skraćenje Ahilove tetive.

Rizične grupe

Rizik za pojavu plantarnog fascitisa pojačava se u sledećim slučajevima:

  • Kada se nosi obuća sa lošim ulošcima
  • Kada se često nose cipele na visoku potpeticu
  • Kod osoba koje imaju ravna stopala
  • Kod osoba koje su izložene višečasovnom stajanju
  • Kod starijih osoba (najčešće u dobi između 40 i 60 godina)
  • Kod sportista
  • Kod gojaznih ljudi
  • Plantarni fascitis se češće javlja kod žena

Faktori rizika

Strukturni

Pod strukturnim faktorima podrazumevaju se problemi sa stopalima kao što su:

  • pes planus(ravno stopalo),
  • pes cavus (udubljeno stopalo),
  • pronacija stopala.

Funkcionalni

Pod funkcionalnim faktorom rizika spada smanjena fleksibilnost mišića lista, gastroknemijusa i Ahilove tetive, kao i smanjena sposobnost dorzifleksije stopala. Ovo sve povećava stres i opterećenje u predelu strukture plantarne fascije i može da dovede do upalnog procesa.

Degenerativni

U ovaj faktor rizika spada prirodno starenje i atrofija masnog jastučića na peti.

Greške u treningu

Program treninga koji je neadekvatan, kao i naglo povećanje intenziteta aktivnosti, povećavaju rizik od oboljenja petnog trna.

Treninzi poput treninga brzine, eksplozivnosti, skočnosti, sprinta su rizični delovi treninga za pojavu bolnog sindroma, isto  kao i neadekvatna podloga za trčanje ili sportska obuća.

Simptomi plantarnog fascitisa

Jedan od najčešćih simptoma petnog trna javlja se u vidu oštre boli u srednjem ili u prednjem delu petne kosti. Bol se najviše oseća ujutru, pri prvim koracima, mada se može javljati i u toku dana. Takođe, bol se može javiti i nakon dužeg sedenja, posle opterećenja, pri dužem hodanju, naročito uz i niz stepenice, kao i nakon vežbanja.

Petni trn otežava hodanje, trčanje, kao i bosonogo kretanje po tvrdim površinama. Osim oštre boli, javlja se i osećaj toplog i natečenog stopala.

Veća verovatnoća da se ovaj sindrom razvije pogađa žene, te one spadaju u rizičniju grupu. Takođe, često se javlja i kod sportista ili kod ljudi kojima je posao ili druge dnevne aktivnosti vezani za dugotrajno sedenje ili hodanje po tvrdoj podlozi.

Plantarni fascitis se često javlja kod sportista kojima trčanje (naročito po tvrdoj podlozi) ili skokovi dominiraju za vreme sportske aktivnosti. Tako se ovaj sindrom prenaprezanja javlja kod javlja kod atletičara, trkača, odbojkaša, košarkaša, a ponekad i kod rukometaša i fudbalera.

Rizična grupa ljudi za oboljenjavenje od ove bolesti su i ljudi kod kojih je izražen skraćeni mišić potkolenice i smanjena fleksibilnost Ahilove tetive. Spuštena stopala ili ,,visoki ris“, kao i neki drugi deformiteti stopala, takođe mogu da dovedu do nastanka plantarnog fascitisa.

Komplikacije usled ignorisanja problema

Ignorisanje postojanja plantarnog fascitisa može da dovede do hroničnog bola u peti, koji može da oteža  obavljanje svakodnevnih aktivnosti. Menjanje načina hodanja zbog bola, može da dovede do dodatnih problema sa stopalima, kolenima, kukovima ili kičmom.

Obuća je veoma važna, pa je neophodno izvršiti neke promene ukoliko dođe do ove bolesti kod pacijenta.

Obuća ne bi trebalo ni previše mekana, niti previše tvrda. Takođe, đon ne bi trebalo da bude ni previše ravan, ni previše visok. Idealna visina đona je između 2 i 5 cm.

Kako se uspostavlja dijagnoza

Dijagnoza petnog trna, odnosno plantarnog fascitisa, dijagnostifikuje jednostavnim fizičkim pregledom i uzimanjem anamneze pacijenta. Često je bolna cela peta, a bol se može širiti tokom opterećenja ili istezanja prema prstima. Boično nisu potrebni dodatni pregledi, ali se rendgenski snimci i magnetna rezonanca rade kako bi se eliminisali drugi mogući uzroci bola, poput tumora ili fraktura.

Rengenski snimci mogu da ukažu još i na postojanje petnog trna, koji predstavlja kalcifikat hvatišta plantarne fascije na petnu kost. Međutim, važno je napomenuti da bol u stopalu i postojanje petnog trna ne moraju da budu u direktnoj vezi. Bol može da bude jaka, ali da na snimku ne vidi postojanje petnog trna, ili obrnuto, bol može biti mala, ali snimci mogu da pokažu postojanje plantarnog fascitisa.

Lečenje petnog trna

Kao i u drugim slučajevima sindroma prenaprezanja, tako i kod planarnog fascitisa, važnu ulogu u lečenju ima lokalna aplikacija ledom, odnosno krioterapija, i to naročito u akutnoj fazi razvoja sindroma.

Ova terapija se preporučuje da se radi više puta na dan, minimum 4 do 5 puta, uz adekvatan odmor. Takođe se preporučuju nestreroidni protivupalni lekovi u obliku tableta ili  čepića.

Važnu ulogu u smanjivanju bolova imaju i druge fizioterapijske metode lečenja, uz edukaciju pacijenata, kojima je cilj što  brži oporavak i povratak redovnim aktivnostima.

Na prvom mestu su tu ciljane vežbe čija je svrha poboljšanje fleksibilnosti mišića potkolenice, stopala i Ahilove tetive uz vežbe jačanja i stabilizacije mišića stopala.

Osim vežbi, primijenjuju se i drugi pasivni oblici fizikalne terapije – lečenje ERGON tehnikom, terapijski ultrazvuk, laser, magnetoterapija i elektroterapija.

Trajanje lečenja i prisutnost tegoba vezanih za plantarni fascitis, odnosno petni trn, varira od bolesnika do bolesnika. Neki pacijenti već nakon 10 provedenih fizikalnih terapija ne osećaju nikakove tegobe, dok drugi nakon dva ciklusa terapija od 15 puta, ne navode nikakvo značajnije poboljšanje.

Terapija blokadama podrazumeva lokalno apliciranje mešavine kortikosteroida produženog delovanja  sa anesetikom i ona se retko primenjuje, jer ona ne dovodi do željenih rezultata i smirivanja bola i tegoba. Takođe, operacijsko lečenje je izuzetno retko, jer se ova bolest može ponovo vratiti.

U prevenciji i lečenju petnog trna veoma je važna i edukacija pacijenata. Njima treba ukazati na važnost nošenja adekvatne obuće sa mekanim đonom, kao i da izbegavaju cipele koje su uske i imaju visoku petu.

Kod pacijenata koji imaju spušten svod stopala ili neki drugi deformitet stopala, potrebna je i korekcija ortopedskim ulošcima, koja se radi po individualnom programu koji je prilagođen sportskoj ili običnoj obući.

Akutna faza

U akutnoj fazi bolovanja, kreće se sa fizikalnom terapijom, odnosno krioterapijom, u lečenju petnog trna.

Kod trkača, nakon treninga i istezanja, treba započito terapiju ledom. Ona može da bude u vidu hladnih kupki i tuširanja, hladnih pakovanja ili masaža ledom. Hladna masaža se izvodi tako što se ledom kružnim pokretima i umerenim pritiskom trlja preko pete oko 10 minuta. Ovi ledeni paketi se obično aplikuju 15-20 minuta, na svakih 2 do 3 sata.

Primena krioterapije može da bude efikasna kada se kombinuje sa ultrazvukom, kao i kombinacija hladnih i toplih kupki.

U početnom programu fizikalne terapije za plantarni fasciitis na prvom mestu je kinezioterapija, odnosno istezanje podkolenica zadne lože i istezanje stopala. Vežbe istezanja se izvode sa osloncem na zid, ili sa nogom koja je  podignuta pod 90 stepeni za zadnju ložu.

Pre početka istezanja obavezno je da se rade veže zagrevanja mišića koji se istežu.

Faza oporavka

Ova faza lečenja podrazumeva  program jačanja muskulature plantarne strane stopal, a cilj joj je korigovanje spuštenosti luka stopala (pes planus) i rasterećenje plantarne fascije.

U ovoj fazi se primenjuju različite vežbe poput:

  • Vežbi sa peškirom ili elastičnom trakom (koje podrazumevaju suprotstavljanje stopalom sili vučenja peškira rukama ka sebi
  • Vežbi sa klikerima ili kockicama (ova vežba podrazumeva premeštanje klikera ili kockica skupljenim prstima sa jednog mesta na podu na drugo)
  • Vežbi tapkanja (vežba se izvodi lupkanjem prstima po podu, pri čemu je palac sve vreme na podlozi)

Kortikosteroidne injekcije

U slučajevima kada pacijenti ne reaguju na konzervativan tretman fizikalnim procedurama, mogu se da se primene infiltracije kortikosteroida. Pri aplikaciji kortiko preparata uvek treba biti oprezan i voditi računa o tome da postoji povećan rizik od nastanka atrofije masnog jastučeta pete i rupture plantarne fascije.

Operativno lečenje

Hirurško lečenje se primenjuje onda kada ni jedna druga terapija ne deluje kod pacijenta. Operacijom se presecaju snopovi plantarne fascije, čime se ona rasterećuje i tako se podstiču  eventualni regenerativni procesi.

Ukoliko dođe do komplikacije hirurške intervencije, onda može da se desi spuštanje luka stopala usled prekida plantarne fascije.

Ortoski tretman

Dodatni tretman kod sindroma petnog trna uključuje i  nošenje različitih ortoza. Kod pacijenata koji imaju niži luk stopala (pes planus) javlja se apsorbacija veće količinu mehaničkog stresa na nivou plantarne fascije.

Na ovom procesu bazira se jedno od bitnih principa lečenja ovog sindroma, a to je podizanje luka stopala. To se postiže upotrebom ortoskih sredstava, kao i jačanjem mišića plantarne (tabanske) strane stopala.

Ortoze mogu da budu u vidu uložaka, jastučića ili traka za podizanje luka stopala. Pored ovoga, moguća je i primena tejpinga kojoj je cilj da pruži podršku luku stopala kao i rasterećenja, a i da  smanji bolnost plantarne fascije.

Kako sprečiti –prevencija

Pre svega, treba napraviti dobar i adekvatan plan treniga. Zagrevanje mišića pre treninga je obavezno, kao i istezanje i primena leda na kraju treniga u bolnoj fazi. Treba nositi adekvatnu obuću, kao i uloške za obuću, koje su napravljene po meri.

Treba promeniti i podlogu za trčanje, kao i izbegavanje one koja je tvrda ili neelastična.

Komplikacije

U retkim slučajevima, može da dođe do spontane rupture (pucanja) plantarne fascije, naročito nakon lečenja kortikosteroidnim injekcijama.

Plantarni fascitis dobro reaguje na lečenje, ali je potrebno naoružati se strpljenjem u lečenju ovog  sindroma, jer može da dugo potraje, a ukoliko se ne izleči dobro, bolest može ponovo da se vrati.

Konvencionalne metode

  • Lekovi

Lekovi poput ibuprofena mogu da pomognu u smanjenju bola i upale koji su povezani sa plantarnim fascitisom.

  • Injekcije

Injekcije steroida koje se ubrizgavaju u područje javljanja bola, mogu da pridonesu njegovom  smanjenju. Injekcije se najčešće preporučuju u slučajevima kada je bol prevelika ili ukoliko lekovi ne deluju. Najčešće se preporučuje da se jedna injekcija za smanjenje bolova daje na oko mesec dana.

  • Fizikalna terapija

Ukoliko lekovi, led i odmaranje ne pomognu, lekar može da preporuči fizikalnu terapiju. Uz pomoć fizikalnog terapeuta izvode se vežbe istezanja na stopalu i nastoji se da se ojačaju mišići i da se peta i gležanj stabilizuju.

  • Ulošci za cipele

Ulošci za cipele deluju tako da pravilno podupiru i rasterećuju stopala. Jedna od bitnih funkcija uložaka za cipele je da rade raspodelu pritiska na stopalu i tako uveliko deluju na zglobove noge i kralježnicu.

  • Operacija

U slučajevima kada ništa drugo ne funkcioniše, a bol je i dalje velika, preporučuje se operacija. Za vreme operacije plantarna fascija se odvaja od petne kosti. Kao nuspojava nakon operacije, može da se javi oslabljenje pete.

Shockwave terapija

Shockwawe terapija je najdelotvornija i najmodernija terapija radijalnim udarnim talasima koja se koristi  za bolove u peti i terapija koja jedina dovodi do potpunog izlečenja.

Za vreme ove terapije zvučni talasi se usmeravaju u područje bola, kako bi se podstakla cirkulacija, a time i isceljenje. Obično se izvodi koda dođe do hroničnog plantarnog fascitisa, i kada druge metode ne pomažu. Primenom ove terapije, mogu da se jave modrice, otoci, bol i trnci.

Tehnologija terapeutskih shockwave radijalnih talasa korišćena je u medicinske svrhe još pre 20 godina, i koristila se kao tretman za eleminisanje kamena u bubregu, gde nije dolazilo do povrede kože ili do oštećivanja tkiva.

Neke od propratnih pojava koje su zabeležene tokom primene ove tehnologije, poput bržeg zaceljivanja kostiju i ubrzane regeneracije tkiva, dovele su do razvoja Shockwave aparata i terapije radijalnim talasima. Ova terapija se danas široko primenjuje u fizikalnoj medicini.

Sama terapija traje svega par minuta, a potrebno je tri do četiri tretmana u toku mesec dana.

Kada se primenjuje shockwave terpija

Shockwave je akustični talas koji prenosi visoku energiju bolnom sportskom i fibroznom ili mioskeletnom tkivu sa subakutnim, subhroničnim i hroničnim stanjima. Ova energija pospešuje lečenje, regeneraciju, kao i repatativni proces tkiva i mekog tkiva.

Shockwave aparat i terapija radijalnim talasima se koriste kod stanja poput bolnog ramena, teniskog lakta, bola u oblasti karlice i kukova, skakačkog kolena, bola u zadnjoj loži, plantarnog fascitisa, koštanog zadeblja, kao i kod stanja Ahilove tetive.

Efekti Shockwave terapije:

  • smanjenje bola
  • ubrzanje metabolizma
  • efekti na vezivno tkivo
  • poboljšana krvna cirkulacija (neovaskularizacija)
  • smanjenje kalcifikata
  • smanjenje mišićne napetosti
  • bolja pokretljivost

Prirodne metode

  • Dijete i pravilna ishrana

Prevelika telesna težina dosta loše utiče na naša stopala, jer ona nose celo telo. S toga bi trebalo regulisati višak kilograma, jesti zdravu, svežu hranu, obratiti pažnju na količine porcije i uzimati redovne obroke.

  • Kvalitetna obuća

Trebalo bi izbegavati nošenje visokih peta, kao i bosonogo hodanje. Takođe, kada se đon na patikama izliže, obuću bi trebalo zameniti novom. Mogu se koristiti i ortopedski ulošci, koji su napravljeni individualno i po meri.

  • Sportske aktivnosti

Umesto brzog hodanja i trčanja, dobre zamenske sportske aktivnosti mogu da budu plivanje i biciklizam, jer se ova dva sporta dopunjuju međusobno u brojnim segmentima sportskih aktivnosti. Kombinacija ova dva sporta imaju mnogobrojne blagodeti po zdravlje, a ne optrećuju stopalo pri izvođenju.

  • Led

Led može da da pomogne u smanjenju bolova i upala, stoga treba primenjivati ledene obloge na bolna mesta.  Nekoliko kocki leda se zamota u pamučnu tkaninu i drži se na bolnom mestu nekoliko minuta i to nekoliko puta na dan, ili nakon neke sportske aktivnosti.

Vežbe za plantarni fascitis

Joga vežbe

Joga vežbe su idealne za prevenciju povreda. Uz kombinaciju aktivnog i pasivnog istezanja, ove pomažu da se i pored napornih treninga, trči bez povreda. Jedna od čestih povreda koje se javljaju kod trkača je i plantarni fascitis.

Kako bi prevencija ove povrede bila korisna, ove vežbe treba raditi u danima pre treninga.

Ukoliko je povreda već akutna, treba odmoriti dok se zapaljenski proces ne smiri, pa se tek onda krenite sa vežbama.

  • Vežba 1 (Istezanje na leđima sa savijenom nogom)

Istezanje uz savijenu nogu je bezbedna poza za tetive i mišiće kuka, butine i lista, koji se prenose na centar stopala i stvaraju plantarni fascitits kada se stegnu.

 Kako se izvodi vežba

Lezite na leđa i ispružite se jako celim telom sve do stopala. Držite noge spojene, a zatim jedno koleno savijte ka grudima. Oko stopala stavite konopac ili traku. Držite jednu nogu čvrsto na zemlji dok savijate koleno druge noge ka grudima. Obmotajte traku oko stopala i držite je čvrsto u rukama oko 30 sekundi, jer je toliko najmanje vremena potrebno tetivama da se istegnu kako treba. Ponovite vežbu sa drugom nogom.

  • Vežba 2 (Istezanje na leđima – ispravljena noga)

Ovaj položaj maksimalno isteže mišiće i tetive kuka, gluteusa i zadnje lože, koji se prenose sve do  sredine stopala. Ovo  zahtevnije istezanje je malo zahtevnije, pa se preporučuje fleksibilnijim trkačima.

Kako se izvodi vežba

Lezite na leđa i duboko udahnite. Pri izdahu, podignite ispravljenu  desnu nogu u vazduh i stavite traku oko stopala. Podižite ruke dok držite traku do noge, tako da su laktovi sve vreme ispravljeni. Vrati i glavu držite horizontalno i opušteno. Ne zabacujte glavu unazad.

Desnu nogu ispravite  koliko god možete, dok je leva čvrsto na podu. Zadržite se u ovom položaju najmanje 30 sekundi, dišite duboko i ujednačeno, a zatim sve to ponovite drugom nogom.

  • Vežba 3 (Istezanje gluteusa)

Ova poza oslobađa nakupljeni stres u kukovima, koji posredno utiče na pokretljivost mišića nogu, i konačno stvara tenziju na plantarnu fasciju.

Kako se izvodi vežba

Lezite na leđa dok su  oba kolena savijena. Okrenite desno koleno ka spolja, a desni članak stavite preko levog kolena. Kroz takav položaj provucite ruke i prepletite prste oko leve butine. Kukovi, kičma i glava  treba da budu udobno opušteni na podu. Opustite vrat. Vucite lagano levu nogu ka grudima, dok desnom rukom desno koleno gurate ka strani. Zadržite se u ovom položaju najmanje 30 sekundi, a zatim se opustite i ponovite vežbu drugom nogom.

Izvođenje vežbi istezanja u sedećem položaju.

  • Vežba 1

Sednite na stolicu ili na pod. Bolno stopalo prebacite preko kolena druge noge. Rukama prihvatite  prste na nogama i prinesite celo stopalo sebi. Palac položite na plantarnu fasciju i lagano je masirajte, kako bi se istegla. Pri istezanju, osećaj bi trebalo da bude kao da imate nategnutu traku u stopalu. Zadržite se u tom  položaju 10 sekundi,  i ponovite vežbu 10 do 20 puta sa svakim stopalom.

  • Vežba 2

Sednite na stolicu ispravljenih leđa. Ruke držite pored tela, a noge spojene ispred sebe. Lagano kružite stopalom jedne noge u desno i u levo, naizmenično. Zatim istegnite stopalo, naizmenično dodirujući pod prstima i petom. Vežbu radite nekoliko sekundi, a zatim sve ponovite drugom nogom.

Povratak sportskim aktivnostima (trčanju)

Iako se najčešći uzrok javljanja petnog trna trčanje, to ne znači da se mora prestati sa ovom aktivnošću, već treba prilagoditi uslove.

Za početak trebati krenuti sa laganim trčanjem na kraće staze. Pre početka trčanja se treba dobro zagrejati, a naročito razgibati noge. Obuća, takođe, mora biti adekvatna. Nakon trčanja, važno je staviti oblog sa ledom na bolno područje i držati ga oko 10 minuta.

Sportistima je dozvoljeno bavljenje sportom u onolikoj meri koliko to tegobe dozvoljavaju. Veoma je važno da se napravi individulani program treninga, kako bi moglo da se izbegne preopterećenje i kako se ne bi usporio oporavak.

Plantarni fascitis dobro reaguje na lečenje, ali je potrebno naoružati se strpljenjem u lečenju ovog sindroma.