Kifoza ili pogrbljenost je povećana krivina kičmenog stuba u grudnom delu, ali može da se javi i na drugim delovima kičme. To je deformitet kičme koji se posebno uočava u sedećem položaju.

Kifozu karakteriše savijenost ramena, koja su uvučena uz grudi, i glave ka napred, dok je stomak opušten i ispupčen.

Kifozu često prati i neki od deformiteta stopala. Odlikuje je nesnosan bol u leđima i ramenima, zbog kojih svakodnevne aktivnosti bivaju otežane.

Često se javlja kao posledica naglog rasta kod adolescenata koji imaju slabe mišiće leđa i stomaka, kao i kao posledica nepravilnog sedenja.

Kako nastaje i ko su najrizičnije grupe

Sve više ljudi u današnje vreme ima probleme sa leđima. Najčešće se kao uzrok tome pripisuje nedotatak kretanja, ili, sa druge strane, previše kretanja, odnosno nepravilno ponavljanje radnje, kao što je nepravilno savijanje ili ustajanje s teretom.

Uzrok ovog problema može da bude i preterana količina stresa, kao i nedostatak odmora i kvalitetnog sna. Čak i male promene na kičmi mogu da prouzrokuju bolove u leđima, poremećaj cirkulacije, glavobolje i loš san.

Blaga kifoza uzrokuje nekoliko problema, a u teškim slučajevima može da uzrokuje i  bol.

Kifoza može da bude konstitucionalna, odnosno genetski uslovljena. Ona se obično stabilizuje nakon prestanka koštanog rasta.

Postularna kifoza se ne javlja kao deformitet kičme, već kao anomalija držanja tela i ona može da se koriguje promenom položaja tela ili kontrakcijom mišićima.

Kod idiopatske kifoze  je uzrok uglavnom nepoznat. Ona je posebno izažena u doma adolescencije.

Kako bi se kifoza sa sigurnošću potvrdila koristi se rendgenski snimak kralježnice.

Uzroci kifoze

Kifoza može da se definiše kao poremećaj zakrivljenosti u sagitalnoj ravnini, kod kojeg konveksnost torakalnog dela kičme prema natrag, prelazi normalne fiziološke granice. Baš zbog ovog poremećaja, leđa dobijaju blago okrugli izgled i mogu vremenom da postanu bolna. Kod najtežih slučajeva, kifoza može da uzrokuje probleme probleme s radom srca i pluća.

Simptomi kifoze

Uz veliku zakrivljenost kičme, kao simptomi kifoze  se kod nekih ljudi javljaju još i bol u leđima i ukočenost. Ukoliko su blagi slučajevi ovog poremećaja, oni nekada ne uzrokuju vidljive znakove i simptome.

Glavne karakteristike kifoze su:

  • Glava savijena prema napred (ispred vertikalne linije)
  • Ramena koja su savijena ka napred
  • Pojačana pogrbljenost
  • Uvučen prsni koš
  • Istaknute lopatice koje su odvojene od kičme
  • Posledično mlitav i ispupčen stomak.

Kifoza najčešće pogađa decu u pubertetu i to je najkritičniji period za pojavu deformiteta kičmenog stuba. To je doba kada deca naglo rastu, pa dolazi i do velikih hormonalnih promena u organizmu. Te promene utiču i na koštano mišićni sistem, kao i na tonus mišića koji održava telo u uspravnom položaju.

Kifoza se često  javlja i kod starijih ljudi, a posebno kod žena  preko 55 godina starosti. Staračka kifoza se često javlja kao posledica osteoporoze. Tada slabe kosti kičme  i to dovodi do njihovog pucanja.

Klinički znaci

Klinički znaci  kifoze su:

  • Protruzija glave,
  • Povijena ramena prema napred,
  • Abdukovane i široko postavljene lopatice,
  • Relaksacija prednjeg trbušnog zida,
  • Simetrični gibusi pri antefleksiji,
  • Skraćena antigravitaciona muskulatura i dr.

 Vrste kifoze

Postoje nekoliko vrsta kifoze, pa tako razlikujemo kongenitilnu kifozu, stečenu kifozu i Šojermanovu bolest.

  • Kongenitalne kifoze

Ova vrsta kifoze nastaje kod nepravilnog razvoja prednjeg ili zadnjeg segmenta tela kičmenog pršljnena. Javljaju se još na rođenju i napreduju tokom razvoja deteta.

  • Stečene kifoze

Stečene kifoze se javljaju zbog slabosti muskulature leđa, ili kao posledica reumatskih bolesti, respiratornih oboljenja ili nekih drugih iscrpljujućih bolesti.

  • Šojermanova bolest

Juvenilna kifoza, ili Šojermanova bolest je veoma zastupljena.  Ovde se govori o urođenom poremećaju rasta sa mikrotraumama. Kifotična krivina kod ove bolesti zahvata od tri do pet pršljenova donjeg dela torakalne kičme.

U odnosu na kliničku sliku može biti:

Funkcionalna

Funkcionalne kifoze su reduktibilne. Nazivaju se još i postularne kifoze. One mogu da se koriguju ležanjem na leđima,  zauzimanjem položaja u visu ili voljnim zatezanjem mišića leđa. Kod ovakvog poremećaja,  ne javlja se promena na koštanom tkivu, već samo na mekom, mišićnom koje je slabo, i zbog toga ovakve kifoze mogu da se  koriguju uz  adekvatnu fizioterapiju.

Strukturalna

Strukturalne kifoze su one kifoze kod kojih su se već dogodile promene na svim mekim tkivima, kao  i na koštanom tkivu, te su zbog toga znatno teže za korekciju. Kod ovakvih stanja je pokretljivost znatno smanjena, a nekad je uopšte i nema. Pošto kod strukturalne kifoze krivina ne iščezava, ovo stanje se ne može korigovati zauzimanjem različitih položaja tela.

Lečenje

Kifoze se, kao i u slučajevima svih ostalih deformiteta, mogu lečiti neoperativno i operativno.

Najčešće se vrši neoperativno lečenje tako što se primenjuju metode fizikalne terapije, a posebno kineziterapija. U okviru kineziterapije rade se rade se vežbe opšte kondicije kako bi se poboljšale funkcije kardiopulmonalnog sistema. Zatim se rade vežbe disanja, vežeb istezanja i jačanja oslabljenih mišića.

Sa ovim procedurama treba početi što pre. U početku se vežbe rade uz pomoć fizioterapeuta, bar jednom dnevno, u trajanju od 30 minuta do sat i po vremena.

Ukoliko su kod osoba sa deformitetom prisutni i simptomi bola, onda se primenjuju i fizikalne procedure. Najčešće se kombinuje elektroterapija sa fototerapijom.

Ponekad je, osim vežbi i fizikalnih procedura, potrebno nositi i mider, i ovo posebno važi kod dece.

Nošenjem mindera postiže se prevencija napredovanja krivine, ali i ispravljanje one već postojeće. Minder se nosi po ceo dan za vreme trajanja lečenja, dok se neki skidaju tokom spavanja. Za vreme nošenja mindera rade se i vežbe, da bi mišići mogli da preuzmu njegovu ulogu, kada se on skine.

Operativno lečenje se vrši kada je kifoza zauzeza više od 60 posto procesa. To se obično dešava kada je rast završen, pa su promene očigledne. Operacija se radi i kada kod odraslih ljudi dođe do nekih bolesti koje su progresivne i koje nameću kifotičan stav.

Korektivne vežbe za loše držanje – Kineziterapija

Korektivna gimnastika je fizičko vežbanje kojem je  cilj da se otklane telesni deformiteti i da se uspostavi normalno funkcionisanje lokomotornog aparata. Korektivne vežbe su jedan od vidova kineziterapije i najčešće se primenjuju kod dece predškolskog i školskog uzrasta u cilju prevencije i otklanjanja lošeg držanja tela.

Uz korektivne vežbe jačaju se mišići leđa, ruku, trbušna muskulatura i rameni pojas. Ove vežbe direktno utiču na mišiće i zglobove, kao i na organizam u celini.  Njima se ciljano  jača slaba i istovremeno isteže skraćena muskulatura.  Vežbe za istezanje dovode kičmeni stub u što pravilniji položaj i izvode se oslanjanjem leđa uza zid.

Tokom izvođenja ovih vežbi, mora da se  vodi računa o tome da vežbe, u toku  svog početnog položaja, ili za vreme izvođenja, ne deluju kontraidnikovano. Ove vežbe  mogu da se izvode bez rekvizita, uz sportske rekvizite, ili u paru.

Neke od vežbi koje mogu da se izvode su:

  • Podizanje ruku iznad glave uz propinjanje na prste
  • Naginjanje trupa na jednu i na drugu stranu
  • Čučnjevi
  • Savijanje trupa uz pokušaj dodirivanja prstiju na nogama
  • Povlačenjem stopala prema sebi kao da pokušavamo glavom da dotaknemo plafon

U korektivne vežbe spadaju i neki sportovi poput plivanja, atletike i odbojke, kao i razni plesovi.

Gimnastika za krivu kičmu

Korektivna gimnastika predstavlja važan deo kineziterapije. Uz pomoć ciljanih vežbi deluje se na ispravljanje deformiteta kičmenog stuba. To mogu da budu vežbe za skoliozu i kifozu.

Korektivna gimnastika i korektivne vežbe za krivu kičmu mogu da se preventivno primenjuju kod dece koja imaju predispozicije da se kod njih razvije neki od  deformiteta. Vežbe za ispravljanje kičme u korektivnoj gimnastici za decu imaju za cilj da se poveća snaga mišića, da se povećaju amplitude pokreta i da se poboljša sama koordinacija. Zadatak treninga je da se jačaju i toniziraju oslabljeni mišići  leđa. Prethodno se primenjuju vežbe iztezanja mišića prednjeg grudnog koša, kada je reč o težem stadijumu.

Posebno je važno da se kod dece rano dijagnostifikuje kifoza, kako bi se sa vežbama počelo što pre, jer će tako bolje delovati na kičmeni stub.

Kiropraktika

Kiropraktika je alternativna metoda lečenja. Ona se bavi reverzibilnim hipofunkcijama zglobova kičme, sistolnih i distalnih ekstremiteta kao i uzroka nastanta deformiteta, koja utiču na normalan rad pojedinih organa, kao i na organizam u celini.

U kiropraktici se manuelna mobilizacija kičmenog stuba primenjuje kao primarna metoda kod je bolest u akutnom stanju.

Kiropraktičarske terapije uglavnom nisu bolne, osim u slučajevima kada se neki pršljen vraća na svoju poziciju. To se dešava usled nekog udara, pada na treningu, tokom saobraćajne nesreće ili usled raznih problema koja su vezana za diskurs herniju u poodmakloj fazi.

Beoj potrebnih terapija se određuje individualno. Kiropraktičar daje savete u vezi lečenja u zavisnosti od toga koliko je uznapredovala bolest, odnosno, d ali je u akutnoj ili hroničnoj fazi, i pacijent se pridržava tih saveta.

Posledice neadekvatnog lečenja

Ukoliko  se terapija kod osoba oblelih od kifoze ne sprovodi blagovremeno i pravilno, može da dođe do težih posledica kao što su:

  • kardiopulmonalna insuficijenciuja,
  • bačvast grudni koš,
  • kardiopulmonalna insuficijenciuja,
  • pojava degenerativnih reumatskih oboljenja i drugo.
  • respirativni sistem može takođe da bude ugrožen, kao i rad unutrašnjih organa.

Ako se kifoza dijagnostikuje rano, mnogi pacijenti se mogu uspešno lečiti bez operacije i nastaviti da vode aktivan, zdrav život. Međutim, napredovanje kičmenog zakrivljenja može potencijalno dovesti do problema tokom odraslog doba, navodi istraživanje Američke akademije ortopedskih hirurga. Pacijentima sa kifozom je potrebno redovno praćenje stanja i provera progresije krivine, bez obzira da li se leči operacijom ili ne, a fizijatrijska ordinacija ArtFizio Novi Sad je tu da vam pomogne.