Skolioza je poremećaj kičmenog stuba koji uzrokuje abnormalno krivljenje kičme na levu ili desnu stranu tela pacijenata, zbog kojeg grudni koš gubi na simetričnosti.

Kosti kičme, kod skolioze, okreću se jedna ka drugoj, formirajući oblik ,,C” ili ,,S” u kičmenom stubu.

Šta uzrokuje skoliozu?

Lekari ne znaju šta tačno uzrokuje različite tipove skolioze. Ako se skolioza kičme pogorša, doći će do rotacije kičmenog stuba. Teži oblici ovog poremećaja mogu izazvati bolove u leđima, kao i probleme sa disanjem.

Vrlo često su tu bitni nasledni faktori kod pacijenata, jer se često susreće i kod dece i kod roditelja, ali ne postoji korelacija između težih oblika skolioze ako govorimo o naslednosti.

ZAKAŽIE PREGLED I  POČNITE LEČENJE SKOLIOZE

Blaži tipovi skolioze kičmenog stuba mogu biti uzrokovani raznim stanjima, od kojih su neka:

  • Mišićna distrofija
  • Cerebralna paraliza i slični poremećaji
  • Nedostaci kod rođenja, povrede i infekcije kičme
  • Nepravilno držanje i slično

Kada se najčešće javlja?

Skolioza kičmenog stuba se najčešće pojavljuje u ranom životnom dobu pacijenata, tokom rasta, neposredno pre puberteta, od 9. do 15. godine života.

Kod bilo kog oblika skolioze kičme postoji opasnost od pogoršanja. Ona ima tendenciju da se pogoršava s rastom pacijenta, i to se nekada dešava brže, a nekada sporije.

Ona najčešće nastaje nepravilnim držanjem i jačanjem samo jedne strane tela. Oko 10 % ljudske populacije ima noge različite dužine. I ta nejednakost u dužini nogu vrlo često dovodi do nagiba karlice i blage zakrivljenosti kičme, što uzrokuje nastanak skolioze kičmenog stuba.

Skolioza je veoma progresivna promena kičmenog stuba i ako se ignoriše i ako se ne preduzmu određene mere, može se ozbiljno pogoršati.

Pogoršanje može dovesti do potrebe za neophodnim operativnim zahvatatom, koji se izbegava i ostavlja za krajnji stadijum kod lečenja skolioze.

Najčešći simptomi skolioze i kako uočiti deformitet kičme

Kod skoliozne promene kičmenog stuba ramena nisu u istoj ravni – jedno je više, a drugo je niže, jedna lopatica je izraženija od druge i rebra su izraženija na jednoj strani tela.

Takođe, struk je neravnomeran – izraženiji je sa jedne strane, kičmeni stub je kriv, kukovi nisu u istoj ravni i tako dolazi do pojave jedne kraće noge.

ZAKAŽITE PREGLED

Skolioza kičme se lako može primetiti posmatranjem i upoređivanjem leve i desne strane tela, s preda i od pozadi. Upoređuje se visina oba ramena i kukova. Asimetričnost grudnog koša i rebara na prednjoj i zadnjoj strani tela ukazuje, takođe, na skoliozu kičmenog stuba.

Dijagnoza

Skolioza kičme se dijagnostifikuje vrlo jednostavnim i stručnim pregledom lekara ili fizioterapeuta. Lekar ili fizioterapeut posmatra telo pacijenta u stojećem položaju i procenjuje da li postoji asimetrija tela. Zatim posmatra asimetriju u preklinaciji – pognutom položaju tela.

Ako je asimetrija tela prisutna i u stajaćem položaju pacijenta i u preklinaciji, to se naziva strukturna skolioza. A ako asimetrija nije prisutna u preklinaciji, to se naziva nestrukturalna, funkcionalna, tj. blaga skolioza.

Klinički pregled kičmenog stuba se može potvrditi i rengenskim snimkom. Dok se rengenskim merenjem može odrediti tačan stepen iskrivljenosti kičmenog stuba merenjem po Cobbu, tj. merenjem Cobb ugla.

Skolioza kičme je skoro dva puta češća kod devojčica nego kod dečaka. Može se pojaviti u bilo kojem životnom dobu pacijenta, ranije ili kasnije, ali se najčešće otkriva kod pacijenata starijih od 10 godina.

Tipovi, oblici i vrste skolioze

Medicinska literatura ima više specifičnih imena, tj. pojmova za skoliozu kičme:

Tipovi skolioze po uzrastu:

  • Infatilna idiopatska skolioza

Skolioza kičmenog stuba prisutna je kod oko 2% žena i 0,5% muškaraca. Uzrok skolioze kičme, u većini slučajeva, nije poznat (poznat kao idiopatski). Ako je pacijent mlađi od 3 godine, taj tip skolioze kičme se naziva infantilna idiopatska skolioza.

Ovaj tip skolioze je opisan na osnovu uzrasta u kome se razvija skolioza, kao i neke druge vrste skolioze.

  • Juvenilna idiopatska skolioza

Skolioza kičmenog stuba koja se razvija kasnije, između 3-10 godina starosti pacijenta, naziva se juvenilna idiopatska skolioza.

  • Adolescentna idiopatska skolioza

Skolioza kičmenog stuba koja se razvija kod pacijenata koji imaju između 10-18 godina, naziva se adolescentna idiopatska skolioza.

Više od 80% pacijenata sa skoliozom kičmenog stuba ima idiopatsku skoliozu, a većina njih su devojke u adolescenciji. Najčešća lokacija za skoliozu je u torakalnoj kičmi.

Tri glavne vrste skolioze:

  • Funkcionalna skolioza

Ovo je tip skolioze kičme kod kojeg je kičmeni stub normalan, ali do nastanka preterane krivine kičme dolazi iz razloga jer postoji problem koji se javlja na nekom drugom mestu u telu pacijenta.

Skoliozu kičmenog stuba može izazvati stanje kao što je jedna noga koja je kraće dužine ili prisutnost spazma u mišićima – grč mišića u leđima.

  • Neuromuskularna skolioza

Ova vrsta skolioze kičme se javlja u toku formiranja pršljenova. Ovaj tip skolioze kičmenog stuba nastaje ukoliko se neka kost ne razvije dovoljno.

U ovom slučaju ili kosti kičme ne uspevaju u potpunosti da se formiraju, ili ne uspevaju da se odvoje jedan od drugog u toku razvoja fetusa.

Najčešće se pojavljuje kod ljudi sa smetnjama u razvoju. U slučajevima kada su u pitanju deformiteti prilikom samog rođenja, atrofije mišića i slična stanja.

U ovim slučajevima kod pacijenata se susrećemo sa dugom krivinom kičmenog stuba u obliku slova “C” koji imaju jako slabe mišiće koji nisu u stanju da drže kičmeni stub i telo u pravom i pravilnom položaju.

U slučaju da takvo stanje postoji od rođenja, potrebne su mnogo agresivnije terapije od terapija koje se koriste u nekim uobičajenim slučajevima kod promena kao što je skolioza kičme.

  • Degenerativna skolioza

Ovaj tip skolioze kičmenog stuba se pojavljuje kod starijih osoba i uzrokuju ga promene koje nastaju usled promena kao što je artritis, poznat pod nazivom spondiloza.

Takvo slabljenje ligamenata i vezivnog tkiva u kombinaciji sa promenama na međupršljenskim diskovima kod pacijenata može dovesti do nastanka preterane krivine kičmenog stuba.

Na razvoj ovog stanja može, takođe, uticati i bolest kao što je osteoporoza.

  • Ostalo

U ostale tipove skolioze kičmenog stuba spadaju i one uzrokovane pojavom tumora kod pacijenata, poput osteoid osteoma. Ovo stanje predstavlja benigni tumor koji se može pojaviti i uzrokovati jak bol.

Takav bol, takođe uzrokuje naginjanje pacijenata na suprotnu stranu u cilju boljeg osećaja i smanjenja bola, što opet može dovesti do pojave istog deformiteta kičmenog stuba.

Oblici skolioze

  • Kifoskolioza

Kifoskolioza je oblik skolioze kičmenog stuba kod kojeg je prisutna kombinacija spoljašnje i bočne krivine kičme. To je kombinovani deformitet kičmenog stuba koji je, zapravo, kombinacija skolioze i simptoma kifoze. Ona može biti kongenitalna ili stečena.

  • Dekstrocitoza

Dekstrocitoza podrazumeva skoliozu kičmenog stuba kod koje je prisutna zakrivljenost kičme na desnu stranu tela.

  • Rotoskopija – rotirajuća skolioza

Rotoskopija podrazumeva skoliozu kičmenog stuba kod koje je prisutna zakrivljenost kičmenog stuba oko na njegove ose.

  • Levokonveks

Levokonveks podrazumeva skoliozu kičmenog stuba kod koje je prisutna zakrivljenost kičme na levu stranu tela.

  • Torakolumbar

Torakolumbar podrazumeva skoliozu kičmenog stuba kod koje je prisutna krivina vezana za torakalne i lumbalne regije kičme.

Lečenje skolioze

Kod lečenja skolioze kičme, najbitnija je što ranija dijagnoza kod pacijenata. Jako je važno posetiti lekara ukoliko se primete bilo koji od znakova i simptoma skolioze kičmenog stuba.

Blaga zakrivljenost kičmenog stuba kod deteta se može razviti i bez znanja deteta i roditelja, jer se postepeno pojavljuje, a samim tim i ne uzrokuje nikakav bol i smetnje. Nastavnici i sportski treneri su obično ti koji prvi primete pojavu dečje skolioze.

Deformitet kod skolioze kičme se vrlo brzo može pogoršati i samim tim uticati i na rad pluća. Time se prouzrokuje kraći dah iz pluća kao i dolazi do mogućih infekcija.

POSTAVITE PITANJE

Ukoliko je skolioza kičme nastala kao posledica abnormalnosti kičmenog stuba, neophodno je ustanoviti osnovni problem, pa tek onda početi sa lečenjem.

STEZNICI (PROTEZE) ZA SKOLIOZU

Adolescentsku skoliozu kičme je znatno teže lečiti. Bolji položaj tela i aktiviranje i jačanje mišića kičmenog stuba kod pacijenata, može se postići fizikalnim terapijama. A ako fizikalnom terapijom ne dodje do poboljšanja, pacijent će verovatno morati da nosi poseban steznik koji će biti od pomoći.

Pacijent treba da nosi steznik najmanje godinu dana, a namešta ga ortoped. Nošenje steznika ili proteze, skoro uvek daje pozitivne rezultate i kičmeni stub se dovodi u normalu.

Međutim, za neke pacijente je nošenje steznika neugodno, što takođe može biti vrlo bolno i frustrirajuće.

Zahvaljujući ranom postavljanju dijagnoze, većina dece sa skoliozom kičme imaju samo blago iskrivljenje i verovatno neće imati potebu za lečenje operacijom ili protezom.

Deca s blagom skoliozom kičme imajuće česte kontrole, svakih četiri do šest meseci. Tako se proveravaju promene krivina kičmenog stuba kod pacijenata.

Efektivnost proteze se povećava s brojem sati svakoga dana, u kojima se ona nosi. Većina proteza se nose stalno, i danju i noću, osim kada se pacijent kupa.

Proteza se može nositi tokom svih aktivnosti deteta, ali postoje i neke zabrane. Ona se skida samo tokom sportskih aktivnosti kako ne bi došlo do mogućih povreda.

Proteze za ispravljanje kičmenog stuba kod skolioze kičme prestaju da se nose nakon što kosti prestanu da rastu.

To obično biva:

  • u pubertetu, oko dve godine nakon što ženski pacijent dobije menstruaciju
  • u pubertetu, kada se muški pacijent počne brijati svaki dan
  • kada ne postoje velike oscilacije u težini

Postoje dve različite vrste proteza za ispravljanje kičmenog stuba kod skolioze kičme:

Proteze niskog profila

Ovo je najpraktičniji tip proteze. Napravljen je od moderne plastike i oblikovan je u skladu s telom pacijenta. Jako je praktičan i gotovo je nevidljiv ispod odeće. Odlično prijanja uz telo, ispod pazuha, oko rebara i kukova, što je jako bitno zbog efikasnosti iste.

Ovakve proteze se koriste za donje krivine kičmenog stuba, jer ne pomažu kod promena u gornjem delu kičme ili u vratu.

Milvoki proteza

Ova proteza za pacijente sa skoliozom kičme ima vratni prsten s naslonima na bradu i za zadnji deo glave. Ovaj tip proteze ima i ravne trake na prednjoj strani i dve prednje trake na zadnoj strani.

Ovakva proteza se koristi samo u situacijama kada proteza niskog profila ne pomaže, jer je dosta teža, neudobnija i nepraktičnija.

Lečenje skolioze kičme je uvek individualno i kod blagih i kod težih oblika skolioze, a obavlja se po sledećim faktorima:

  • Pol – žene su sklonije skoliozi kičmenog stuba nego muškarci
  • Stepen krivine – težina stanja kičmenog stuba određuje i način lečenja. Veći stepen krivine kičme podrazumeva i veću verovatnoću za pogoršanjem stanja, veće probleme sa plućima, uticaj na srce, kao i mnogo komplikovaniji oporavak i težu operaciju.
  • Mesto krivine – krivine koje se nalaze u centru kičmenog stuba pre će se pogoršati nego one koje se nalaze u grudnom i lumbalnom delu.

Lečenje skolioze kičme zavisi od stepena skolioze, odnosno Cobbovog ugla.

Bolje je započeti lečenje skolioze u ranijoj fazi. Ono zahteva punu saradnju pacijenta i zavisi mnogo od godina.

Ako je stepen skolioze kičme, tj. krivine kičme do 30 °, preporučuje se svakodnevno intenzivno vežbanje ciljanih medicinskih vežbi u cilju ispravljanja kičmenog stuba ili barem sprečavanje pogoršanja skolioze kičme.

Danas postoje nove Schroth metode fizioterapije, kao i kombinacija mnogih drugih metoda koje fizioterapeuti koriste za uspešno zaustavljanje ili ispravljanje skolioze.

Za skoliozu kičme sa stepenom krivine od 30 ° do 50 °, pored vežbanja, treba nositi Milvoki prsluk. Ovakve pacijente vode lekari specijalisti.

Skolioza sa krivinom kičme preko 50 °, indikacija je za neophodno hirurško lečenje.

Vežbe za kičmu

Vežbanje tela, tj. kineziterapija i jačanje muskulature je jako bitno, a i efikasno kod lečenja skolioze kičme. Vežbe mogu koristiti kao prevencija lošeg držanja tela kao i pogoršanja skolioze.

Kineziterapija se najčešće koristi kod blažih oblika skolioze. Kineziterapija se sprovodi na idividualnoj osnovi, što znači da je terapija osmišljena tako da odgovara određenom oštećenju kičmenog stuba i zdravstvenom stanju pacijenta koji se podvrgava kineziterapiji.

Deca sa skoliozom se odvode na individualne posete lekaru ili treneru.

ZAKAŽITE PREGLED

Svaki kineziterapijski program obuhvata vežbe disanja uz korekciju držanja tela, vežbe istezanja skraćenih mišića, vežbe jačanja mišića kao i vežbe u vodi, a preporučuje se i plivanje. Insistira se na aktivnom bavljenju određenim sportovima kod pocijenata, jer je to odlična vrsta terapije protiv skolioze kičme, kao i najbolji način jačanja muskulature.

Jačanje mišića i istezanje ligamenata su dva glavna cilja tokom vežbi u borbi protiv skolioze kičme.

Hirurške intervencije

Operacija kod pacijenata sa skoliozom kičmenog stuba je najgore rešenje za koje se može odlučiti. Teži oblik skolioze kičme obično se razvija i pogoršava s vremenom, pa lekar može preporučiti operaciju kako bi smanjio težinu krivljenja kičme i sprečio pogoršanje i ugrožavanje zdravlja pacijenta.

Indikacije za operaciju kod skolioze kičme nisu vezane samo za stepen deformacije kičmenog stuba, već i za ono što skolioza može prouzrokovati.

Skolioza kičme vrlo često prouzrokuje hronične bolove, neurološke ispade, a u najgorem slučaju, u ranoj životnoj dobi pacijenata može prouzrokovati i oštećenje rada i srca i pluća.

Najčešći oblik operacije kod pacijenata sa skoliozom kičme, zove se fuzija kičme. Kod fuzije kičme, hirurg spaja dve ili više kosti kičme u jednu tako da se one ne mogu same micati.

Komadići kostiju i koštane srži se stavljaju između pršljenova. Metalne šipke drže taj deo kičmenog stuba ravno, dok se stari materijal i novi materijal kosti spaja zajedno.

Operacija se obavlja nakon prestanka rasta kostiju kod dece, a ako se skolioza brzo razvija u ranim godinama, hirurg može instalirati šipku u kičmi, koja se prilagođava dužini kako dete raste.

Vrlo retko se dešava da je neohodna još jedna operacija kičme kod neuspelih slučajeva.

Pripema za operaciju kičme

Pre hiruške intervencije kod pacijenata sa skoliozom kičme, obavezno je odraditi dijagnostiku koja je ista kao i kada se radi standardna dijagnostika.

Osim fizičkog pregleda, tada je neophodan i nekoliko rendgenskih snimaka u nekim funkcionalnim položajima tela: telo savijeno napred, nazad i bočno, da se vidi kakva je pokretljivost kičmenog stuba kod pacijenta i da li uopšte postoji patološka pokretljivost.

Obavezno je odraditi i skenerske snimke koji omogućavaju da se vidi struktura i morfologija pršljenova kod skolioze, dok magnetna rezonanca prikazuje meka tkiva, nerve i kičmenu moždinu.

Posle svih ovih neophodnih analiza i na osnovu dobijenih rezultata, određuje se kakav pristup će se primeniti i da li hiruška intervencija može da se uradi kroz jedan ili kroz više malih otvora na leđima. Odnosno, da li može da se primeni minimalno invazivni pristup i, ako je tako, koja od nekoliko raspoloživih minimalno invazivnih tehnika je najbolja za operaciju kod određenog pacijenta.

Optimalni uzrast

Optimalno vreme za definitivnu operaciju je raniji pubertet, od 12. do 15. godine.

Preventivni operacijski zahvati se, naravno, rade u ranoj dečjoj dobi kada se ne sme čekati pubertet, odnosno kada se ustanovi da ortozom više ne može kontrolisati krivljenje kičmenog stuba.

Hiruške intervencije skolioze kičme u starijoj životnoj dobi, kod pacijenata sa preko 60 godina, nose 5 % operacijskog mortaliteta.

Procedura i rizici

Hiruška intervencija kod pacijenata sa skoliozom kičme može da traje od sat vremena do četiri sata, uz minimalno krvarenje. Nema transfuzije tokom operacije i sledeći dan nakon operacije, pacijent ustaje komotno iz kreveta.

Posle pet do sedam dana posle operacije, pacijent se otpušta na kućnu negu, bez steznika ili bilo kakvog gipsa.

Operacija više nije tako bolna i prolazi bez analgetika, s obzirom na korišćenje savremene lokalne anestezije. Pacijent može nastaviti sa rekreativnim sportovima tri meseca nakon operacije.

KONTAKTIRAJTE NAS

Nelečenje skolioze kičme kod pacijenata nekada dovode do estetske neprihvatljivosti, pa samim tim dolazi do posledica koje je teže lečiti od samog deformiteta. Samim tim je jako bitno na vreme uočiti promene na telu i adekvatno reagovati u cilju lečenja.