masaza beba

OPIS

Praćenje motoričkog razvoja deteta

Baby handling

Neurorazvojni poremećaji

Krivi vrat (torticollis)

Porođajno oštećenje brahijalnog pleksusa

Loše držanje tela i deformiteti kičmenog stuba (skolioza,kifoza)

Deformiteti stopala (ravni tabani)

Povrede koštanozglobnog sistema i mišića

Dečja cerebralna paraliza

Praćenje motoričkog razvoja deteta

Motorički razvoj odojčeta se odvija prema određenim zakonitostima. U prvom trimestru odojče ima asimetrično držanje i drži šake u pesnici. U uzrastu od 3 meseca u položaju na stomaku treba da odiže glavu i oslanja se na podlaktice. U drugom trimestru su šake otvorene uz simetričan položaj tela. Odojče se u 4. mesecu okreće do boka, u 5-6. sa leđa na stomak, u 6-7. sa stomaka na leđa. Samostalno sedenje treba da usvoji između 7. i 8. meseca, najkasnije 9. Odojče puzi koordinisano između 9. i 11. meseca. Dete treba samostalno da hoda između 12. i 15. meseca života.

Baby handling

Baby handling podrazumeva pravilno postupanje sa detetom.

  • Manipulacija – podizanje/spuštanje, nošenje i držanje deteta.
  • Nega – hranjenje, presvlačenje, kupanje i spavanje.
  • Slobodno vreme – igra i šetnja sa detetom.

Kada se primenjuje baby handling?

  • zdrava deca
  • deca sa neurorazvojnim poremećajem- kao pomoćna terapijska metoda.

Baby handling omogućava prevenciju nepravilnih obrazaca kretanja, kao što su:

  • izvijanje unazad u luku,
  • spastičnost,
  • neadekvatna kontrola glave i trupa,
  • ukrštanje donjih ekstremiteta,
  • zabacivanje glave unazad itd.

Neurorazvojni poremećaji

Pod neurorazvojnim poremećajima podrazumevamo distoničan razvoj, simptomatski rizičan razvoj, usporen motorički razvoj i drugo.

Deformiteti stopala (ravna stopala)

Ravna stopala podrazumevaju gubitak fizioloških svodova stopala i smatra se normalnom pojavom do 2. godine života, po nekim autorima i do 3. Često se javlja u kombinaciji sa valgus komponentom. (oslonac na unutrašnju ivicu stopala). Terapija podrazumeva sprovođenje vežbi i/ ili nošenje ortopedske obuće, eventualno uložaka.

Loše držanje tela i deformiteti kičmenog stuba (skolioza,kifoza)

Posturalni deformiteti su učestali u dečijem i adolescentnom uzrastu. Postura dečaka i devojčica u nižim razredima osnovne škole karakteriše se protruzijom glave, povijenim ramenima, krilatim lopaticama, prednjom inklinacijom karlice, koja je često praćena naglašenom lumbalnom lordozom i protruzijom abdomena. Loše držanje tela može da se javi u bilo kom uzrastu, mada postoje određeni vremenski periodi, u kojima je organizam u razvoju izložen posebnom opterećenju.

  • Prvi kritični period se javlja u toku prve i druge godine života, kada dolazi do intenzivnog rasta, povećanja telesne mase i ubrzanog motoričkog razvoja (uspravljanje deteta).
  • Drugi kritični period je sedma godina života kada se dete izlaže povećanim fizičkim opterećenjima polaskom u školu (nošenje teške školske torbe, dugotrajno sedenje u školskoj klupi).
  • Treći kritični period je pubertet u kojem dolazi do naglog rasta, koji je praćen intenzivnim radom polnih žlezda i zatvaranjem nekih epifiznih hrskavica dugih kostiju skeleta .

Loše držanje tela češće se javlja u ranom školskom uzrastu u odnosu na adolescentni uzrast, gde su više zastupljene strukturalne promene. Visok procenat lošeg držanja u nižim razredima osnovne škole posledica je relativne nestabilnosti muskuloskeletnog sistema koji postaje znatno stabilniji sa razvojem muskulature tokom godina. U adolescentnom uzrastu dolazi do ubrzanog rasta i disproporcije rasta koštanih i mišićnih struktura, koja rezultira razvojem strukturalnih deformiteta.

Skolioza predstavlja lateralnu krivinu kičmenog stuba u frontalnoj ravni. Skolioze se najčešće javljaju u adolescentnom uzrastu i znatno veći procenat ovog deformiteta nalazi se kod devojčica u odnosu na dečake. Razlikujemo funkcionalne i strukturalne skolioze. U prvom slučaju je moguća korekcija krivine, jer su promenom zahvaćene mekotkivne strukture. Kod strukturalnih skolioza promene se nalaze na koštanozglobnim strukturama kičmenog stuba, moguća je delimična korekcija i/ili prevencija progresije krivine. Tretman podrazumeva primenu vežbi (kineziterapija), po potrebi aplikaciju korektivne ortoze, odnosno midera. U uznapredovalim slučajevima neophodan je hirurški tretman.

Kifoza je krivina kičmenog stuba u sagitalnoj ravni. Fiziološka kifoza je od 20-35 stepeni. Kod razvojnih posturalnih kifoza moguća je potpuna korekcija jer ne postoje promene na pršljenskim telima, prisutna je slabost leđnih mišića. Razvojna strukturalna kifoza karakteriše se nesrazmernim rastom pršljenskog tela gde prednji deo raste sporije u odnosu na zadnji, te je zbog toga izmenjen oblik pršljena koji je klinast. Tretman podrazumeva primenu vežbi, ortotskih pomagala i u težim slučajevima hirurški tretman.

Slabost i/ili skraćenje pojedinih antigravitacionih mišića povezane su sa pojavom posturalnih deformiteta. U cilju prevencije posturalnih poremećaja potrebno je stimulisati stvaranje navika za redovnim vežbanjem.

Krivi vrat (torticollis)

Tortikolis (lat.torquere-iskriviti i collum-vrat) ili krivi vrat je pojava koja se karakteriše nepravilnim položajem glave koja je u različitom stepenu nagnuta na jednu stranu, sa licem okrenutim na suprotnu stranu. Tortikolis je poremećaj koji se javlja u svim uzrastima, od novorođenačkog do adultnog doba, ali se u praksi najviše javlja u novorođenačkom uzrastu, kao posledica porođajne traume ili malpozicije (neadekvatan položaj u materici). Nagnutost glave može biti praćena ograničenjem pokretljivosti u vratu. Tretman se bazira na redovnom sprovođenju vežbi uz pravilno pozicioniranje.

Porođajno oštećenje brahijalnog pleksusa

Brahijalni pleksus nastaje spajanjem prednjih ogranaka poslednja četiri vratna i prvog grudnog kičmenog živca i daje ogranke perifernih nerava koji inervišu ruku. Najčešći faktori rizika za nastanak oštećenja brahijalnog pleksusa su: prolongirani porođaj, velika telesna masa na rođenju, prelom ključne kosti, karlična prezentacija ploda i drugo. Klinička slika varira u zavisnosti od težine oštećenja. Može se manifestovati u formi slabije pokretljivost do potpune mlitave oduzetosti zahvaćene ruke. Tetivni refleksi su sniženi ili izostaju uz odgovarajući ispad senzibiliteta. Roditelji uglavnom primete da dete ”slabije pokreće jednu ruku”. Tretman podrazumeva pravilno pozicioniranje, primenu elektroterapije, sprovođenje vežbi (kineziterapija) i radnu terapiju.

Povrede koštano zglobnog sistema

Skoro sve dnevne aktivnosti dece predstavljaju rizik za nastanak povreda. Deca se povređuju u igri, kod kuće, u saobraćaju i u sportu. Kako je poslednjih decenija povećano učešće dece u sportu, povećan je i broj povreda. U svim starosnim grupama koleno je izloženo najvećem broju sportskih povreda.

Dečja cerebralna paraliza

Dečja cerebralna paraliza podrazumeva skup simptoma koji su posledica oštećenja mozga u ranoj fazi razvoja. Simptomi variraju u zavisnosti od težine i lokalizacije oštećenja na mozgu i mogu se javiti u vidu usporenog motoričkog razvoja, promene mišićnog tonusa, oduzetosti ekstremiteta, mentalne retardacije, epilepsije, govorno jezičkih smetnji i drugo. Tretman zahteva timski rad.